O nevjerojatnom i začudnom doživljaju najnovijeg Zumthorovog rada – kapele za brata Klausa, možda bi u Wittgensteinovu smislu bilo bolje šutjeti. Primjereniji bio bi kakav komorni muzički komad ili koji stih. No, već zbog koliko nesvakidašnje, toliko i značajne povijesti gradnje valjalo bi se i tekstom približiti ovom, u pravom smislu riječi, kultnom objektu. Na moje pitanje o njegovoj motivaciji za izgradnju kapele gospodin Hermann-Josef Scheidtweiler je odgovorio: “Zahvalnost za jedan ispunjeni život”. Smjernost i jednostavna ljepota takvog odgovora impresioniraju i ukazuju na svojstva te osobite, nesvakidašnje građevine. U svom selu Wachendorfu, smještenom negdje između Kölna i belgijske granice, gospodin Scheidtweiler bio je voditelj katoličke mladeži koja je za svog zaštitnika odabrala Niklausa von Flüea (1417.-1487.), zvanog brat Klaus, mirotvorca, mistika i eremita u švicarskim brdima.